Pozivi

POZIV ZA DOSTAVU RADOVA ZA ZBORNIK KONFERENCIJE

Naputci autorima za oblikovanje rada

Radove za Zbornik s međunarodne znanstvene konferencije potrebno je predati elektronskim putem, na adresu conf.pid.2016@gmail.com najkasnije do 1. ožujka 2017. godine. Tekst rukopisa može imati najviše 25 kartica teksta (45.000 znakova s prazninama) ne uključujući sažetke i popis literature.

Radovi se predaju na hrvatskom ili engleskom jeziku, sukladno tome na kojemu su jeziku bilu izloženi na skupu. Točnost i pravilnost jezičnoga izričaja odgovornost je autora, te je rad potrebno predati jezično već pregledan (lektoriran), uključujući i sažetak rada na stranom jeziku.

Rukopisi se predaju u obliku dokumenta izrađenog pomoću programa Word.

Stranice rukopisa moraju biti obrojčane, a rukopis treba biti napisan vrstom slova Times New Roman, veličine 12 točaka, s proredom od 1,5 retka. Odlomci se moraju jasno razdvojiti uvlakama, a između odlomaka ne treba ostavljati prazan prored. Podnaslovi trebaju biti otisnuti masnim slovima i tek jednim praznim retkom ispred podnaslova izdvojeni iz tijela teksta.

Prva stranica rada treba sadržavati ime i prezime autora, naziv ustanove na kojoj je zaposlen, nakon čega slijedi naslov rada istaknut masnim slovima veličine 14 točaka, te sažetak rada i do najviše 5 ključnih riječi poredanih abecednim redom na jeziku rada. Ako rad ima više od jednoga autora, podatci se navode za svakoga od njih jedan ispod drugoga.

Na kraju rada slijedi popis (primarne i sekundarne) literature te sažetak rada s ukupno najviše 5 ključnih riječi poredanih abecednim redom na engleskom jeziku.
Na završenom 37. seminaru Zagrebačke slavističke škole, koju vodi Krešimir Bagić, sudjelovalo je stotinjak slavista iz 27 zemalja. […] Na izložbi je pokazano 450 prevedenih knjiga s hrvatskoga na 23 jezika, a bile su tu i Čudnovate zgode šegrta Hlapića na japanskom i bengalskom. (Marunić-Lisičić 2008: 26)Uputnice na literaturu označavaju se u tekstu prezimenom autora, godinom izdanja navedenoga rada i stranicama koje se neposredno navode ili parafraziraju, npr. (Katičić 1971) ili (Crnković i Težak 2002: 235). Ako se u tekstu neposredno prije uputnice navode neki od spomenutih podataka, ne treba ih ponavljati u zagradi. Ako pojedini rad iz navedene literature potpisuje više od dvoje autora, navodi se samo prvi autor, a ostali se ne navode, nego samo naznačuju, npr. (Žmegač i dr. 2003). Uzastopno navođenje istoga djela označava se kraticom (isto) ili (ibid.). U slučaju parafraziranja umeće se uputnica usp. ispred prezimena autora, npr. (usp. Katičić 1971: 27). Citati duži od tri retka izdvajaju se iz tijela teksta uvlačenjem za 0,75 cm od lijevoga ruba teksta i označavaju veličinom teksta od 11 točaka, npr.:

Autorima se preporučuje da u svrhu isticanja pojedinih dijelova rada koriste kurziv, a izbjegavaju isticanje teksta masnim slovima. Grafički prikazi, tabele i slike moraju biti obrojčane ispod prikaza ili slike, npr. Tab. 1: Pregled izdanja Šegrta Hlapića, Sl. 1: Naslovnica Šegrta Hlapića, i to veličinom teksta od 11 točaka.

U popisu literature na kraju članka treba navesti prezimena i imena svih autora abecednim redom po prezimenima autora i kronološkim redom za radove istoga autora. Navode se isključivo izvori na koje se autor rada u tekstu poziva, a za svaku navedenu jedinicu treba dati potpune bibliografske podatke. Na primjer:

Knjige:

Crnković, Milan (1998). Hrvatske malešnice. Zagreb: Školska knjiga.

Crnković, Milan; Dubravka Težak (2002). Povijest hrvatske dječje književnosti: od početaka do 1955. godine. Zagreb: Znanje.

Uredničke knjige:

Javor, Ranka, ur. (2000). Kakva je knjiga slikovnica: zbornik. Zagreb: Knjižnice grada Zagreba.

Sipe, Lawrence R.; Sylvia Pantaleo, ur. (2008). Postmodern Picturebooks: Play, Parody and Self-Referentiality. New York i London: Routlegde.

Poglavlje u knjizi:

Paljetak, Luko (1983). „Kombolova teorija prevođenja.“ Maštrović, Tihomir; Nevenka Košutić-Brozović, ur. Zbornik o Mihovilu Kombolu. Zadar: Hrvatsko filološko društvo, 223-236.

Članak u časopisu:

Nodelman, Perry (1991). „The Eyer and the I: Identification and first-person narratives in picturebooks.“ Children’s Literature 19: 1-31.

Hutcheon, Linda (2008). „Harry Potter and the Novice’s Confession.“ The Lion and the Unicorn 32, br. 2: 169-179.

Mrežne stranice i drugi mrežni izvori:
Petr, Kornelija; Radovan Vrana; Tatjana Aparac-Ječušić (2002). „Obrazovanje na daljinu: mogući model u području knjižnične i informacijske znanosti Hrvatske.“ Edupoint. <http://edupoint.carnet.hr/aktualni/index.html> (pristup 22. siječnja 2010.).International Children’s Digital Library Foundation. A Library for the World’s Children. <http://en.childrenslibrary.org/> (pristup 28. lipnja 2011.).

Richardson, Brian (2007). „Singular text, multiple implied readers.” Style. FindArticles.com. <http://findarticles.com/p/a/mi/is_3_41/ai_n27483970> (pristup 28. lipnja 2011.).